Gradska knjižnica obilježila stotinu godina postojanja: Prvi oblik javne biblioteke Makarska je imala puno stoljeće prije Zadra

Gradska knjižnica Makarska u četvrtak je u prostorijama Glazbene škole obilježila izuzetan jubilej – čitavo stoljeće djelovanja u našem gradu, kroz koje je generacijama i generacijama Makarana usadila ljubav prema knjigama i čitanju. Otvorena krajem listopada 1916. u jeku 1. svjetskog rata, knjižnica spada među najstarije gradske institucije, a čini se da nakon stoljeća postojanja uskoro, prema svim najavama, dobiva i sasvim novi dom. Obogaćeno s glazbenim točkama učenika Glazbene škole Makarska druženje je potrajalo puna dva sata, a u samom uvodu posjetitelje je pozdravila ravnateljica knjižnice Malfina Raffanelli.

– Naša Gradska knjižnica je jedna starija dama, jer ovo je jubilej kojim se tek rijetke knjižnice mogu podičiti, ali istovremeno je i živa i mladenački živahna. Ovo danas je radna proslava stogodišnjice rada knjižnice, a nadam se da će ona svečana biti uskoro i u novim prostorijama – kazala je u uvodu Raffanelli. Večer u dvorani Glazbene škole donijela je nekoliko vrlo zanimljivih predavanja, a iako najavljenog predavanja Tomislava Staničića o ‘Knjižnici 21. stoljeća’ nije bilo jer Staničić nije mogao doputovati u Makarsku, zanimljivog sadržaja nipošto nije nedostajalo. Tako je o prilikama u Makarskoj početkom 20. stoljeća izlagala Valentina Lasić, Ante Škrabić predstavio je crtice iz života prvog makarskog bibliotekara, znamenitog don Petra Kaera, dok je predavanje o suradnji galerije i knjižnice kao primjeru dobre suradnje kulturnih ustanova govorio ravnatelj Gradske galerije Antuna Gojaka Josip Karamatić. Možda najzanimljiviji dio večeri protekao je u vrlo interesantnom predavanju kojeg je pripremio knjižničar Marino Srzić.

Kroz naziv ‘Bibliotekarska topografija grada’, Srzić se na svoj način zahvalio svim velikim donatorima čije su knjige i ostavština praktički ‘sagradili’ Gradsku knjižnicu u Makarskoj. – Domaća sredina često slovi neosjetljivom na knjigu, no makarski su donatori kroz povijest dokazali upravo suprotno: nabavljali su sva aktualna izdanja, skupo ih plaćali i pažljivo čuvali, a s druge strane svoje su knjige rado posuđivali i izmjenjivali međusobno, pričao je Srzić, koji je dodao da zabilješke iz prošlih vremena daju nagovijestiti da je Makarska bila prvi grad na našoj obali koji je imao neku vrstu javne biblioteke jako rano, primjerice, čitavo stoljeće prije Zadra. – Još je Alberto Fortis hvalio učenost i ljubav prema knjizi opata Klementa Grubišića, hvalio je i Kačiće koji su također darovali značajan fundus biblioteci i iz svih pisanih tragova možemo zaključiti da je nekakva vrsta, uvjetno rečeno, biblioteke i postojala u prvoj polovici 18. stoljeća – kazao je između ostalog Srzić, dodavši još zanimljivih podataka poput onoga da je prvu javnu čitaonicu grad imao u prostoru kod današnje ljekarne na Kačićevu trgu, te da je na tom mjestu 1869. godine i službeno otvorena čitaonica gdje su posjetitelji mogli doći i čitati novine na hrvatskom ili talijanskom jeziku.

Kroz Srzićevo predavanje spomenuta su i brojna imena zaslužnih donatora, poput Kažimira Ljubića, Vjekoslava Cezara Pavišića, Ivana Pavlinovića i Mihovila Pavlinovića, Ivu Lacmhana, Jakšu Ravlića, zatim obitelji Ivanišević, Alačević, Pavlović Lučić, Ivičević, Mrkušić i drugih. Pri samom kraju jučerašnjeg druženja, ravnateljica knjižnice predstavila je jedan mali, ali u svakom slučaju vrlo vrijedan dio knjiga s kojima se Gradska knjižnica Makarska danas ponosi, jer u pitanju su rijetka i uglavnom prva izdanja za koja bibliofili danas trebaju izdvajati velike novce kako bi ih nabavili. – U pitanju je jedna malena izložba kako bi vam pokazali čime raspolažemo, dok nažalost za neku veću trenutno nemamo uvjeta, objasnila ja Raffanelli pokazavši nekoliko usitinu vrijednih rariteta – na primjer, Matoševe ‘Vidike i putove’ iz 1907. godine, Nazorovu zbirku nacionalnih pjesama ‘Hrvatski kraljevi’ u prvom izdanju iz 1904. godine, njegovog Velog Jožu iz 1908. godine, Kranjčevićeve ‘Odabrane pjesme omladini’ objavljene 1909., zatim ‘Ištipanu hartiju’ Janka Polića Kamova iz 1907.,pa prvo izdanje Ogrizovićeve ‘Hasanaginice’ iz 1909. godine , časopis ‘Juriš’ Antuna Branka Šimića iz 1919. i mnoge, mnoge druge.

O. Franić