10°C

Projekt Grada Makarske: Počela arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve sv. Martina u Kotišini

01.04.2015.

Zaštitna arheološka istraživanja porušene crkve Sv. Martina u Kotišini, kao preduvjet njene obnove, započela su 9. ožujka 2015. Sastavni su dio projekta Grada Makarske Revitalizacija kulturno-povijesne baštine zaseoka Kotišina. Istraživanja su povjerena, Gradskom muzeju Makarska, kao članu projektnog tima, a njihov je voditelj arheolog Marinko Tomasovića, ravnatelj muzeja. Financijsku potporu istraživanjima pružili su Grad Makarska i Turistička zajednica Grada Makarske, a odobrena su i obavljaju se pod stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Splitu, Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Ruševno stanje crkve Sv. Martina na starom kotiškom groblju (rješenjem br. 17/13-87 Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture 10. 10. 1987. zaštićena i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture pod rednim brojem 1316.) rezultat je razornog potresa 1962., kada je ogromni kamen s dvadesetak metara udaljenog Biokova probio sjeverni i posve srušio južni zid i svod crkve. Crkva Sv. Martina se spominje prvi puta 1627. u izvoru pisanom bosanicom, sačuvanom u pismohrani makarskog franjevačkog samostana. Njen spomen u vremenu osmanske vlasti, kada Kotišina broji 15 kuća, dokazuje dosta raniju gradnju, jer Osmanlije katolicima nisu dopuštali podizanje novih crkava. Štoviše, i sami popravci postojećih slijedili su tek nakon iscrpljujućih zamolbi i složenih procedura. Autor ovog teksta crkvu Sv. Martina datirao je u poodmaklo 14. st., u kasni srednji vijek, koji je prethodio osvajanju Makarske od Osmanlija krajem 15. st. Od ove gradnje potječe njena istočna polovica, posve rasklimana polukružna apsida i dio sjevernog zida, čime je crkva imala gotovo kvadratičan izgled. Ponajprije izgledom apside crkvu Sv. Martina opredjelio ju je u romanički stil, dok je gotički prepoznao u blagom prijelomu bačve svoda. Vrijedno je istaknuti da je za Makarsko primorje gotovo izuzetna njena tipologija kao romaničke jednobrodne crkvice neraščlanjene unutrašnjosti s polukružnom apsidom. Neovisno, crkva Sv. Martina podignuta je dosta ranije od 1434., kada je Kotišina u kreševskoj povelji Jurja Vojsalića prvi puta i spomenuta u pisanim izvorima. Arheološka istraživanja, koja su u tijeku, možda će poduprijeti i nešto raniju dataciju gradnje od predloženog kasnog 14. st.

Produženje crkve nakon odlaska Osmanlija iz Makarske

Crkva Sv. Martina produžena je krajem 17. ili početkom 18. st., zadržavši osnovne oblike i bez unosa karakterističnijih baroknih stilskih elemenata u gradnju. Teže je reći je li do toga došlo prije njenog prikaza na karti Makarske i okolice iz 1702., koji ju je prije označio u prostoru. Kada se u vizitaciji biskupa Filipa Blaškovića 1780. govori o njenom dobrom stanju valja pomišljati na konačno zadani izgled s pročelnim zvonikom na preslici. Izvještaj spominje i oltarnu palu s prikazom Sv. Martina, koja se već 1792. navodi kao trošna i zahtjeva popravak.
Vjerojatno u ovom razdoblju pored crkve Sv. Martina obitavaju i “picokare” (tal. Pizzocherre), trećeretkinje, koje valja podrazumjevati u okupljanju žena i djevojaka u molitvi. Po svemu sudeći, njihov “samostančić” nalazio se 30-ak m istočnije od crkve, gdje je u litici još sačuvan žbukani otisak krovne strehe.
Razloge produženja srednjovjekovne crkve Sv. Martina treba vidjeti u njenim izvornim minijaturnim dimenzijama od 4,93 x 4,34 m, koje nisu odgovarale stanju novopridošlog stanovništva u Kotišini. Njihov broj za 1692. navodno je iznosio 600, iako su mu očito pribrojeni i žitelji Makra. Pak, 1780. Kotišina se naziva predgrađem Makarske i broji 294 žitelja. Veća razlika u broju stanovnika rezultat je i smrtonosne epidemije 1720., a i njihovim odlaskom ili spuštanjem u Makarsku.
Crkva Sv. Martina nije jedina sakralna gradnja u Kotišini. Župna crkva Sv. Ante, danas u izgledu veće neostilske gradnje iz 1901.-1903., spominje se u vrijeme osmanske vlasti 1667. i 1672. Teško je reći je li i ona srednjovjekovna ili je kao manja gradnja podignuta tijekom dvadesetogodišnje vlasti Venecije tijekom Kandijskog rata. Sačuvana je kotiška predaja o ukopavanjima kod crkve Sv. Ante, odakle bi se groblje prenijelo kod Sv. Martina.

Rezultati započetih arheoloških istraživanja crkve Sv. Martina

Prije arheološkog sondiranja uz crkvu Sv. Martina raščišćen je teren njenog šimatorja. Posjekla se gusta vegetacija koja je zagušivala lokalitet i pristup crkvi, što je omogućilo i njihovo geodetsko snimanje od strane tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita. Istraživanja su usmjerena površini uz istočnu stranu crkve, na mjestu gdje nije bilo recentnih grobova. Na taj način bilo je omogućeno nesmetano istraživanje, s obzirom da zapadna strana terena predstavlja recentno groblje sve do prijelaza 60.-70.-ih godina 20. st. Između zida šimatorja i crkve otkriven je suhozidni temelj u dužini od 14 m, vjerojatno u namjeni ograde ranijeg groblja. Njemu pripadaju tri otkrivena srednjovjekovna groba, pokrivena grubim vapnenačkim pločama, koji će se istražiti nakon dokumentiranja i ucrtavanja u geodetsku podlogu. Dva groba položena su na otkrivenu temeljnu stopu sjevernog zida crkve. Njihovim preciznijim datiranjem moguće će se ukazati na raniju dataciju crkve od dosadašnje u 14. st. Starost groblja crkve Sv. Martina do sada se odmjeravala u pogledu velikih nadgrobnih ploča. Ispred crkve sačuvane su četiri ploče iz 15. st., od kojih su dvije ukrašene reljefnim polumjesecom. Ovaj nesumnjivo kršćanski simbol, iako podrijetlom iz ranijih poganskih vjerovanja, ne treba dovoditi u vezu s Osmanlijama. Gotovo da nema sumnje kako je groblje egzistiralo i u ranijem razdoblju, svakako još uz crkvu od polovine 14. st. U ovom stupnju saznanja teže je ukazivati na opravdanost predaje o prijenosu groblja kod crkve Sv. Martina sa Sv. Ante. Naime, nepoznata je veličina groblja i njegov izgled iznad crkve u središtu sela, time i vrijeme ukopavanja. Ovim se nezahvalno zalagati za vremensko prvenstvo jednog od ovih ukopišta, osobito što su novije grobnice kod crkve Sv. Martina posve izbrisale stariji grobljanski sloj.
Raščišćavanjem ruševina svoda u crkvi oslobođen je njen pod, te se nakon 54 godine može hodati njenom unutrašnjošću, iako još uvijek pod „vedrim nebom“. U podnožju sjevernog zida sačuvani su ostaci oslikavanja plavom i crvenom bojom na podlozi bijele žbuke, načinjeni prilikom jednog od kasnijih uređenja crkve. Zbog opasnosti od urušavanja njenog pročelja, sjevernog zida i zazidane apside, trebati će najopreznije pristupiti uklanjanju betonske deke poda, kako bi se otkrilo ulazno pročelje srednjovjekovne crkve i istražio grob uz oltar u svetištu.
Naposljetku, treba istaknuti kako su pomoć arheološkoj ekipi kod raščišćavanja ruševina crkve pružili članovi Udruge Kotišina: Goran Kovačević, Mladen Kovačević, Lukša Kovačević, Ante Lovreta, Jakša Lovreta, Nikša Lovreta, Stiven Karlović i Stipe Srzić. Istraživanja su jednokratnim dragovoljnim radom potpomogli Ivo Mozara i Ivo Selak, članovi rock skupine O+.


Piše Marinko Tomasović, ravnatelj Gradskog muzeja Makarska