7°C

Samostalna izložba slika MARTINE GULAN

12.07.2012.

12.7.2012.

U organizaciji Gradske galerije Antuna Gojaka, u sklopu programa Makarskog ljeta 2012., večeras s početkom u 21,00 sat upriličit će se otvaranje samostalne izložbe slika naše sugrađanke MARTINE GULAN. Izložba će trajati do 26. srpnja 2012.





ŽIVOTOPIS

Martina Gulan rođena je 1978. u Splitu. Webster University u Beču pohađala je od 1996. do 2001. te je stekla titulu MBA. Od 2007. studira slikarstvo u klasi prof. Igora Rončevića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a u rujnu 2012. dobiti će titulu mag.slikarstva.


IZLOŽBE

2012. Grupna izložba exhibition «Tampon generacija», NUS, galerija Akvarium, Split, Hrvatska
2011. Grupna izložba «Za let si dušo stvorena», 120. godišnjica rođenja Tina Ujevića, Gradska galerija Antuna Gojaka, Makarska, Hrvatska
2011. Grupna izložba «Studenti likovnih akademija», galerija Slavo Striegl, Sisak, Hrvatska
2010. Grupna izložba «Tržište», 30. salon mladih, galerija Nova forma, Zagreb, Hrvatska
2010. Grupna izložba «Akademski slikari u Sisku», galerija Slavo Striegl, Sisak, Hrvatska



PREDGOVOR KATALOGA
Pobjegnimo s vespom

Slikarstvo, kako možemo vidjeti na ovoj izložbi, ima jasnu, nedvosmislenu zagovornicu i nasljedovateljicu u Martini Gulan. Ona će rado i bez zadrške istaknuti kako su neki od njenih 'favorita' velikani poput Da Vincija, W. Blakea, P. Cezanna, P. Mondriana, Gerharda Richtera i Petera Doiga. Ipak, njeno je slikarstvo, slikarstvo sadašnjeg vremena, postmoderno, a gotovo amblematska slika predstavljena na izložbi je slika Dva monaha (2011.). Dosljednim nasljedovanjem postmoderne slikarske poetike slikarica na slici eklektički povezuje aspekte apstraktnog i mimetičkog. Slobodna forma, tipološki rudimentarna primjetna je u njenim temeljima i prepoznatljiva kao manje-više apstrahiran pejzaž čijim zeleno-modrim koloritom odjekuje američka lirska apstrakcija. Prekrivajući cijelu površinu slike pravilnom mrežnom strukturom, slikarica negira kompoziciju kao osnovni poredak slike, dajući prednost strukturi, dok je naglašena gustoća rastera u funkciji postmodernističkog ornamenta. Likovi, zapravo naslovnici slike, gotovo neočekivano dva su dječaka u sportskoj opremi koji oživotvoruju apstraktnu anegdotalnost nove figuracije.
Skupina slika s vespom kao prepoznatljivim motivom, koju čine Bijeg iz grada 1 (2010.), Gledam u tebe mali (2010.), te Skakač (2010.) privlače svojom minimalističkom skromnošću. Ponekad su kolorirane, poput Haitija (2011.), te podsjećaju na umjetni kolorit kompjuterskog ekrana. U pravilu, ove su slike prodrmane snažnim grafizmom koji zatvara njihove plohe ostavljajući nas suočenima s efektom samoće, tako snažne da u njoj osjećamo mogućnost prepoznavanja sebe samih.
Čin bijega koji zaokuplja slikaricu postaje mnogoznačan, ali prigodno odrediv vespom. Taj mali motor, opće poznat objekt masovne pop kulture, ovdje poprima funkciju ikone, označavajući svima dostupno sredstvo bijega. No, pitanje je hoćemo li baš uvijek moći pobjeći! Prodavatelji i marketinški gurui uvjeravaju nas da smo kupujući vespu na najboljem putu, ali kada bi bijeg bio tako lagano izvediv svi bi bježali. Stoga u ovim slikama možemo gledati i kritiku naše naivnosti i konzumerizma, jer dopuštamo da nam se prodaje sve, pa i vlastita sloboda - na 24 rate.
Recentni slikarski rad Martine Gulan zastupljen je s osam slika nastalih tijekom 2012. Već naslovi, Braining, Brainobserving, Brainbowing, Energibanje, Energijanje, Energibanje, upućuju na intrigantnu temu što zaokuplja slikaricu - ljudski mozak. Napredak neuroznanosti, za koji je kako i sama priznaje živo zainteresirana, i mogućnosti temeljene na sve raširenijoj misli o potrebi sinteze znanosti u našem vremenu, koga suvremena francuska filozofkinja Catherine Malabou naziva 'vrijeme oslobođenja neurona', daju značajan stvaralački impuls slikarici. Mozak kao moguća prva i osnovna forma subjektivnosti okidač je razrađivanja slobodnih formi apstrahiranjem, ne više na viđenom-doživljenom osnovu, već i na tretmanu duhovnih i psihičkih fenomena čime se upuštamo u kontakt s 'ispražnjenim' platnom gdje slobodna forma više nije temelj ili, pak, podložak rasteru i situaciji već likovna datost sama za sebe.
Uza slike, umjetnica nudi i ključ njihova čitanja sadržan u pojmu brainobserving, predlažući shemu teorije estetike utemeljenu i na biološkim zasadama, tj. biologiji / funkcioniranju vizualnoga mozga. Istodobno, ovim ciklusom nastoji problematizirati i odnos umjetnika i djela uviđajući dvojstvo umjetnika-stvaratelja kojemu umjetnički čin daje ulogu i aktivnog sudionika i pasivnog promatrača vlastitog djela.
Izložbu možemo sagledati i kao materijalno vrednovanje jednog formiranog umjetničkog koncepta koji odaje autoricu vjernu tradicionalnim slikarskim medijima, istovremeno agilnu i pragmatičnu u nastojanju da odgovori diktatu aktualnosti prateći likovne tendencije ne samo domaće sredine, nego i umjetničkih metropola ovog globaliziranog svijeta.

Josip Karamatić