Makarska je smještena u prirodno zaštićenoj luci, zatvorenoj s
 jugoistoka rtom Osejava, a sa sjeverozapada poluotokom Sv. Petar.
 Grad se amfiteatralno širi prema padinama planine Biokovo (1762
 m) koja je štiti od prodora kontinentalne klime te ima bujnu
 mediteransku vegetaciju, blagu zimu, duga i topla ljeta s
 osvježavajućim maestralom.
 Sunce je obasjava više od 2750 sati godišnje s temperaturom
 zraka višom od 20°C od lipnja do rujna, a prozirno more od lipnja
 do listopada ima temperaturu iznad 20°C.

Grad Makarska zauzima prostor od 8.857 ha (od čega je 2.536 ha Park prirode ''Biokovo'', 5.063 ha je površina mora i 1.256 ha je površina kopnenog dijela Grada).

Grad Makarska ima 13 418 stanovnika prema zadnjem popisu stanovništva. Prema podatcima iz 2001. godine gustoća naseljenosti iznosila je 360,2 stanovnika po km2.
U ljetnoj sezoni Makarsku posjeti više od 15000 posjetitelja. Najvažnija grana gospodarstva u gradu Makarska je turizam. Zemljopisnim položajem i kulturno-povijesnim značajem Makarska je od svog postanka središte hrvatske mikroregije - Makarskog primorja.

 Zbog svog jedinstvenog položaja Makarska je bila naseljena još u
 neolitiku, prije 8000 godina, što potvrđuju nalazi iz pećine
 Bubnjavača u Velikom Brdu. Antičko razdoblje potvrđuju brojni nalazi
 na Trgu fra Andrije Kačića Miošića, pokraj Franjevačkog samostana,
 na Glavici, u Donjoj luci i na poluotoku Sveti Petar.
 Prvi spomen antičkog naselja Inariona, kao stanice na obalnoj cesti
 Salona-Narona, donosi tabula Peutigeriana u prvoj polovici 4.
 stoljeća. U aktima salonitanskog sabora od 4. svibnja 533. godine
 navodi se Mucurum kao mjesto u kojem je utemeljena biskupija.

 U Ravenatovom itineraru iz 7. stoljeća naselje se
 spominje i kao Aronia id est Mucru. Tijekom srednjeg
 vijeka županija Mokro je u sastavu Neretvanske
 kneževine i postaje respektabilna pomorska sila.
 Mletački dužd Petar Kandijan, došavši pod Mucules 18.
 rujna 887. godine, poražen je u velikoj pomorskoj bitci.
 U narednim stoljećima, u borbama za vlast, smjenjivali
 su se bribirski knezovi, bosansko-hercegovački vladari,
 ugarsko-hrvatski kraljevi i Venecija. Pod današnjim
 imenom Makarska se prvi put spominje 1502. godine.
 U doba turske vladavine Makarska je bila središte
 nahije Primorje, uvrđena s tri kule. Makarska je
 pripojena Mletačkoj republici 1684. godine. Pod
 stogodišnjom vladavinom mletačkog lava nastajali su
 temelji budućeg grada. Narednih stotinjak godina, za
 vrijeme francuske i austrijske vladavine, grad doživljava
 svoj kulturni i gospodarski uspon.
 

Najviše traga na izgled grada i formiranju života njegovih stanovnika ostavila je Venecija. Tada se formira barokna jezgra grada, a stanovnici usvajaju Europsku kulturu i povezuju se sa susjednim regijama. Iz toga razdoblja ostala nam je crkva Svetog Marka, crkva Svetog Filipa, Mletačka česma, nekoliko kasnobaroknih palača te crkva Svetog Petra koja je izgrađena na temeljima crkve iz ranokršćanskog vremena.

Od prapovijesnih ilirskih tragova, rimskih ladanjskih vila rustica, srednjovjekovne gusarske moći županije Mokro u Neretvanskoj kneževini, turskih zidina i venecijanskog baroknog gradića, preko autrougarskog mondenog ljetovališta, sve do danas, makarska priča neraskidiva je od njenog zadivljujućeg prirodnog okoliša. Povijesna priča grada ispričana je kroz glasoviti Franjevački samostan, kaktedralnu crkvu sv. Marka, crkve sv. Filipa i Jakova, svetište Vepric, Kačićev trg, muzeje i galarije, preko kamneih uličica, trgova, plaža, kroz šumarke i planinske visove.

Dio bogatstva Makarske baštine i umjetnosti čuva se u Gradskom muzeju Makarska i Gradskoj galeriji Antuna Gojaka. Franjevački samostan Svete Marije više od pet stoljeća star, spomenik je od iznimne važnosti, a Malakološki muzej unutar njega jedan je od najpoznatijih u svijetu.

Malakološki muzej

 Malakološki muzej franjevačkog samostana je utemeljen od
 fra Jure Radića godine 1963. Atraktivnom postavom morskih puževa
 i školjkaša Jadrana i čitavog svijeta danas je to turistički najpoznatija
 malakološka kolekcija Hrvatske. Uz bogatu malakološku kolekciju
 fra Jure Radića u muzeju se čuvaju vrijedan herbar bilja planine
 Biokovo i manja paleontološka kolekcija. Malakološki muzej u
 Makarskoj je muzej školjaka - ljuštura morskih
 mekušaca. Nastao je sistematskim i samoprijegornim radom
 teologa i prirodoznanstvenika dr. fra Jure Radića uz podršku i
 suradnju brojnih ljudi, znanstvenika, muzejskih djelatnika,
 kolekcionara, a posebno vjernog mu kolege fra Franje Careva, a pod najčešće spominjanim geslom "OD NARODA - NARODU - ZA NAROD".
Muzej je otvoren za javnost 30.travnja 1963. godine u starom dijelu Franjevačkog samostana koji je pod zakonskom zaštitom kao spomenik kulture.
Od preko 3000 primjeraka izloženih školjaka, u ovom muzeju se mogu vidjeti ne samo školjke Jadranskog mora već i brojne vrste tropskih i suptropskih mora koje su i najprivlačnijih boja i oblika među svim školjkama.

Svetište Vepric

 Hrvatsko svetište Vepric je posvećeno Majci Božjoj Lurdskoj, a
 osnovao ga je 1908. g. biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.
 Prirodna špilja i cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i potokom
 među njima živo podsjeća na Lurd gdje se Bernardici Soubirous
 1858. g. ukazala Blažena Djevica Marija 18 puta. U ovom svetištu
 podignuta je kapela sa sakristijom, oltar na trgu, ispovjedaonice,
 postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.
 Zbog svoje prirodne ljepote i tišine, ovo je svetište veoma
 posjećeno kroz cijelu godinu, a glavni su hodočasnički dani 11.
 veljače, 25. ožuljka, 15. kolovoza i 7. i 8. rujna.

Botanički vrt Kotišina


 Smješten je na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina, na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara i sastavni je dio Parka prirode Biokovo. Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić (1920-1990), franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo.

 Biokovski botanički vrt nije botanički vrt u
 klasičnom smislu gdje se svaka biljka unosi
 prema određenim pravilima, već je zamišljen kao
  «ograđeni dio prirode» gdje će se zadržati
 prirodni oblici vegetacije sa samorodnom florom.

Na relativno maloj površini od 16,5 ha nalaze se vrlo raznolika staništa kao što su kamenjare, točila, vrletne stijene, obradive površine te kanjon Proslap s istoimenim slapom koji je veći dio godine suh, a oživi za vrijeme jakih kiša.
Na površini biokovskog botaničkog vrta Kotišina utvrđeno je oko 300 samoniklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih, a na nekim područjima sađene su egzote, poljoprivredno i ljekovito bilje.
U proljeće i rano ljeto vrt je najraskošniji i obiluje cvjetnim šarenilom dok se u ostalo doba godine u njemu uvijek može pronaći pokoji skriveni cvjetić. Kroz vrt vodi nekoliko pješačkih staza, a na glavnom ulazu u stijeni su uklesane riječi. Zbog svojih prirodnih i kulturnih atrakcija selo Kotišina i njen Botanički vrt privlače turiste i posjetitelje ne samo za vrijeme ljetne sezone, već tokom cijele godine.
Lokalna planinarska društva već su markirala okolne planinarske staze koje su dijelom pogodne i za bicikliste. Za Botanički vrt Kotišina brine se Park prirode Biokovo www.biokovo.com.

 U selu Kotišina, neposrednoj blizini ulaza u vrt, uz samu
 liticu, nalaze se zidine velikog Kaštela - fortifikacijskog
 objekta iz 17. stoljeća koji impresionira svojim izgledom.
 Na mjestu današnje crkvice sv. Ante u Kotišini, koja je
 građena u razdoblju od 1901. do 1903. godine, bila je stara
 crkva za koju postoji podatak da je 1672. godine
 obnovljena, ali od nje nije ništa očuvano osim jednog
 natpisa koji je kao spomen-ploča uzidan na apsidi
 današnje crkve, a govori o posvećenju crkve koje je obavio 27. 4. 1681., u doba turske vladavine biskup Lišnjić.

U centru Kotišine se nalazi i spomen rodna kuća svećenika isusovca i pjesnika oca Petra Perice, rođenog 1881. godine. Otac Petar Perica s mnogim istaknutim hrvatskim domoljubima mučki je ubijen 1944. godine na Daksi, otočiću Dubrovačkog arhipelaga. Poznat je i kao autor omiljene hrvatske marijanske himne «Rajska djevo, kraljice Hrvata» i «Do nebesa nek' se ori». Kuća je obnovljena i uređena, a postoji mogućnost obilaska za sve zainteresirane i turističke grupe.